Petikat

format 15 x 22 cm, zbirka ilustriranih kratkih priča i pjesama

„Klasjine priče najčešće nemaju referenci izvan one stvarnosti koju stvaraju, sliku po sliku, s puno nedohvatljive bjeline koja je izvan domašaja čitateljeve imaginacije. Svaka priča jedan je pažljivo dizajnirani svijet. Gotovo svaki protagonist tih priča projicira u stvarnost koju nastanjuje neku svoju opsesiju, ideju, maštariju, nešto što bi njegovu vlastitu egzistenciju u njoj učinilo smislenom, a njegovom intervencijom mijenja se i narav te stvarnosti, koja ga u konačnici obgrljuje. Klasja pritom, kao pripovjedačica, s nevjerojatnom lakoćom, bez ikakvih viškova, na simboličan i krajnje vizualan način komunicira svaku ideju kojom protagonisti njezinih priča kreiraju vlastitu relaciju prema svijetu i nastoje ga učiniti podnošljivijim, ma kako ona kompleksna bila.“ (Marko Golub, iz predgovora kataloga izložbe Crtice u Galeriji Šira, veljača 2019.)

„Intimne su misli upućene upravo njima samima, njih se degradira, oduzima im se značaj, da se ne bi umislile, da ne bi postale veće od sebe. Rekao bih da slika i tekst posve autonomno prilaze zadanom cilju, služe se istim asocijativnim polugama, pa čak bi se moglo reći da su gotovo u jednakoj mjeri odgovorni kriterijima svojih medija. Pritom precizan balans između riječi, slika i koncepta svaku od tih triju dimenzija proglašava jednako važnom. Koliko god bilo začudno da, po mjerilima svake pojedine kategorije, visoko postavljenim standardima odgovara ista osoba, zapravo je još teže pomisliti kako bi ih, s obzirom na kompaktnost cjeline, što proizlazi iz razine njihove isprepletenosti, i moglo biti više od jedne.“
(Boris Greiner, Osvojena područja volumen 7, prosinac 2019.)